Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" Glavna podružnica Tuzla i Franjevački samostan u Tuzli su u mjesecu siječnju upriličili koncert gitariste Dejana Ivanovića. Koncert je održan u Međunarodnom ateljeu Ismet Mujezinović, i te su večeri svi zaljubljenici sa sigurnošću mogli da uživaju. Dobra posjećenost dokaz je da naši sugrađani nisu izgubili osjećaj za sva ona kulturna dešavanja koja imaju veliku vrijednost. Dejan Ivanović već nekoliko godina nije nastupao u svojemu rodnom gradu, pa se na samom koncertu mogla doživjeti i ogromna količina emocija koja zrači iz samog umjetnika. Inače, Dejan Ivanović je rođen 1976. godine u Tuzli, a glazbom se počeo baviti već u petoj godini.
Gitaru je učio kod Predraga Stankovića i V. Ivanovića u nižoj i srednjoj glazbenoj školi i Darka Petrinjaka na studiju na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. Sudjelovao je na majstorskim tečajevima kod K. Kotsiolisa, R. Dyensa, E. Fiska, T. Müller-Peringa, G. Biberiana, V. Dešpalja, M. Stein-Kühlera. U prvom djelu koncerta Dejan se publici predstavio sa izvedbama ''Reverie Opus 19'' Giulia Regondia, ''Rondo Opus 129'' Maria Castelnuova - Tedesco i ''Tri Lirična Komada'' Vicentea Arreguia. Nakon ovih izvedbi uslijedio je dugotrajan aplauz koji je samo bio još jedna od potvrda da Tuzlaci doista uživaju u izvedbama svojeg sugrađanina.
U drugom djelu koncerta uslijedila su djela Miklosa Rozsa i Carla Domeniconia. ''Ovaj koncert je bio prilika da se nakon dužeg perioda predstavim publici u Tuzli. Svakako je odličan i fantastičan osjećaj nastupiti u svojemu rodnom gradu. Pomalo sam i nostalgičan'', kazao je Ivanović i dodao da kada živimo daleko i kada prođe puno godina, nekako nas vuče nešto u naš rodni grad i zaista je to drugačiji osjećaj nego svirati bilo gdje drugdje. Emocionalne veze, kultura, sredina, jezik sve su to elementi, kako i sam umjetnik kaže koji nas povezuju sa mjestom u kome smo rođeni. Ne možemo na ovom mjestu pomalo ne dotaći se ipak i činjenice koja govori o tome da ipak nažalost premalo znamo o ovom čovjeku koji se svojim radom dokazao izvan granica naše domovine.
Očito i dalje kod nas vrijedi ona stara dobra, da bi mi znali cijeniti nešto što je izvorno naše, prvo potrebno da se taj netko dokaže negdje vani, pa tek onda da bude više cijenjen u svom gradu. Dejan Ivanović je mladi umjetnik čija biografija već sada inpozantno izgleda. Za one koji ne znaju, uporedo sa studijem u Zagrebu, koji Dejan završava 1998. godine započinje i njegova profesionalna glazbena karijera. Dosad je nastupao na nekim od najpoznatijih glazbenih festivala kao što su "Festival Dva Svijeta" u Spoletu (na osobni poziv maestra Gian Carla Menottija), Edinburški i Estorilski ljetni festivali, "Porto 2001. - Europski glavni grad kulture", "Naslijeđe J. S. Bacha - CCB" u Lisabonu, Festival gitare u Gevelsbergu (Njemačka). Kao solist nastupio je s Kraljevskim orkestrom Valonije, Simfonijskim orkestrom Benicasima, Vojvođanskim simfoničarima, Metropolitan orkestrom iz Lisabona, Beiras filharmonijom iz Aveira (Portugal).
Radio je s G. Octeaursom, Mariom Pilar-Vañom, Miguelom Graca-Mourom, Berislavom Skenderovićem, Jesusom Amigom. Aktivno surađuje s Gudačkim kvartetom "Lyra" iz Portugala, violončelistom Jedom Barahalom (USA), sopranisticom Anom Esther Neves (Portugal) i grčkim gitaristom Michalisom Kontaxakisom s kojim od 2004. nastupa u Gitarskom duu Kontaxakis-Ivanović. Čovjek sa tako bogatom umjetničkom karijerom, i tako zavidnim brojem nastupa i suradnji sa poznatim glazbenim imenima, ali i unatoč svemu tome Dejan zrači i osvaja svojom jednostavnošću. ''Nedavno sam nastupao u Atini, pa onda u Portu, pa slijedi nastup u Zagrebu'', govori nam Dejan o svojim aktualnim koncertima i dodaje da je nastup u Zagrebu koji je već ranije bio dogovoren pa je to bila prilika da se organizira i ovaj koncert u Tuzli. Kažu da nagrade nisu nešto za čim umjetnici teže, ali kada one dođu kao plod istinskog rada i truda, onda su svakako vrijedne spomena. Ivanović je dobitnik prve i specijalne nagrade za najbolju interpretaciju španjolske glazbe na XIII. međunarodnom gitarističkom natjecanju "Dona Infanta Cristina" u Madridu (1998.), prve nagrade na natjecanju "Sinaia ‘98" u Rumunjskoj, prve nagrade na XVII. međunarodnom natjecanju "Andrés Segovia" u Herraduri (Španjolska, 2001.), prve nagrade i nagrade publike na XXXV. Međunarodnom natjecanju "Francisco Tárrega" u Benicasimu (Španjolska, 2001.), prve nagrade na međunarodnom natjecanju "Arhanes 2005." na Kreti (Grčka) kao i nagrada na natjecanjima u Belgiji, Italiji i Portugalu. Razgovarajući sa umjetnikom, pokušala sam saznati da li postoji neka od izvedbi koju smo imali priliku čuti na njegovom koncertu, da je njemu kao umjetniku posebno draga.''Sonata mađarskog kompozitora Miklos Rozsa. Ona je inače rijetko izvođena na koncertima klasične muzike. Ona je posebna jer se u njoj izražava svo kompozitorovo stvaralaštvo'', ističe Ivanović i pojašnjava da kada je svira osjeća orkestralni spektar boja i to je jedno od najbogatih djela koje sam do sada svirao u svome repertoaru. Njegovi recitali na četiri kontinenta naišli su na pozitivan odjek publike i kritike. "El País" i "Ritmo" (Španjolska), "Bremer Umchau" (Njemačka), "The Scotsman" (Škotska), "Sunday Herald Times" (SAD), "Vjesnik" i "Slobodna Dalmacija" (Hrvatska) te "Oslobođenje" (BiH) dali su vise nego pohvalne kritike. Španjolski glazbeni magazin "Ritmo" opisao je Dejana kao "...senzibilnog, hrabrog, ozbiljnog mladog umjetnika sa zavidnom tehnikom, dubokom muzikalnošću i osjećajem kreativnosti za svaku notu i frazu..." (1998.).
U razgovoru sa umjetnikom saznali smo da ljubav prema gitari, Dejan osjeća već od malih nogu. Kako i sam kaže, kada je krenuo u muzičku školu prvo su mu nudili da svira violinu, ali se ipak opredijelio za gitaru. Zato je i očito da on pokazuje veliku ljubav prema ovom instrumentu, njegovom zvuku, toplini, i svemu onome što se može postići svirajući ga. Godine 2002. izdan je Dejanov debitantski CD snimljen za "Naxos" na kojem se nalaze djela Bennetta, Arnolda, Abrila, Mompoua, McPhersona, Matilde Salvador i Tárrege. Drugi CD s nazivom "Mediterraneo" i s djelima Castelnuovo-Tedesca, Rodriga, Joséa, Asencia, Domeniconija i Papandopula je u pripravi.
Godine 2010. izdan je i prvijenac Dua Kontaxakis-Ivanović s nazivom "Les Deux Amis". Od 2007. godine Dejan Ivanović je profesor gitare na Glazbenom odsjeku Univerziteta u Evori u Portugalu. Bezbroj je podataka koji govore o kvalitetama umjetnika, koji je svoj muzički put započeo ovdje u našem gradu ''na zrnu soli'', gradu koji već decenijama ima što za ponuditi ne samo našoj domovini nego i na europskoj i svjetskoj razini. Uvijek je lijep osjećaj kada sjednete i nešto pišete, a onda malo počnete istraživati i uz pomoć suvremenih tehnologija saznate što se sve piše o nekoj osobi ili događaju, još ako je ta osoba netko tko je rođen u istom gradu kao i vi, onda vas to jednostavno tjera da se zainteresirate za nju. Tako mi je bio i zanimljiv članak o jednom od Dejanovih nastupa: ''U povodu 15. godišnjice uspostave diplomatskih odnosa između Kraljevine Maroka i republike Hrvatske te 10. obljetnice djelovanja veleposlanstva republike Hrvatske u Rabatu, dana 14. lipnja 2007. održan je solistički koncert klasične gitare Dejana Ivanovića u koncertnoj dvorani „Bahnini" marokanskog Ministarstva kulture. Virtuozno izvodeći najbolje stranice glazbene literature za gitaru kompozitora Tarrege, Šuleka, Rodriga i Arreguija, hrvatski je umjetnik oduševio oko 300 posjetitelja, među kojima je, osim članova diplomatskog zbora i ljubitelja glazbe, bilo najviše studenata rabatskog Konzervatorija i učenika glazbenih škola...''.
Ovaj svjetski gitarist i glazbenik, profesor gitare i akademski gitarist, nikoga ne može ostaviti ravnodušnoga dok uživate u čaroliji koju on izvodi na gitari. Dejan Ivanović živi i radi u Lisabonu, u Portugalu. O kakvom je detaljisti i perfekcionisti riječ svjedoči i činjenica da je za potpun ugođaj kod jedne od izvedbi Ivanović koristio drugu gitaru. Odnosilo se to na djelo Koyunbaba od Carloa Domeniconia. Na koncertu Ivanaović se publici obraćao nakon gotovo svake izvedbe, pojašnjavajući o kojem djelima je riječ i pričajući male priče o samim kompozitorima i njihovim djelima. Tako je koncert bio prilika da saznamo da su neki od kompozitora bili dobitnici i prestižne nagrade Oscar. I tako se kroz jedno muzičko večer provlači puno više od toga. Tako smo svjedoci da je ovo događaj koji po svojemu značaju zasigurno može biti dobar uvod i potpora da će se još neki zanimljivi kulturni događaji dešavati u godini koja je pred nama.
Iskreno vjerujemo da neće morati proći previše vremena do ponovnog nastupa Dejana Ivanovića u njegovome rodnome gradu. Moramo biti iskreni i kazati da svakako pohvala ide i na adresu Hrvatskog kulturnog društva ''Napredak'' Glavna podružnica Tuzla i Franjevačkog samostana svetih Petra i Pavla u Tuzli što su nam svima omogućili da budemo sudionici ovog koncerta. Jednostavno na ovom mjestu moramo se osvrnuti na činjenicu da su ove dvije institucije uspjele da tuzlanskoj publici priskrbe da glede nekih značajnih kulturnih događaja, ne kasne ni za mnogo većim gradovima i kulturnim centrima. Pitajući samo neke od prisutnih o utisku na održani koncert, odgovori su bili više nego pozitivni. Na samom kraju koncerta Ivanović je bio ispraćen sa gromoglasnim aplauzom pa je umjetnik odlučio da za Tuzlansku publiku odsvira još nešto mimo predviđenog repertoara.
Bezbroj čestitki nakon koncerta svjedoče da su se Tuzlaci zaželjeli Dejana i njegovog muziciranja. Ostaje nam da vjerujemo da ćemo Dejana Ivanovića uskoro moći ponovno ugostiti u Tuzli.Umjetnicki je direktor Medjunarodnog festivala i natjecanja gitare "Guitarmania" u Almadi, Portugal.