Izložba slika „Na mojim obalama" akademskog slikara Branimira Bartulovića nedavno je otvorena u Franjevačkom samostanu „Svetih Petra i Pavla" u Tuzli. Bartulović je rođen 1955. godine u Blatu na Cetini. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, odsjek slikarstva u klasi profesora Ante Kajinića.
Na ovoj izložbi umjetnik se predstavio sa oko tridesetak radova rađenih tehnikama ulja na platnu i akrilika. Do sada je izlagao svoja djela na više skupnih i samostalnih izložbi, ali po prvi put izlaže u našem gradu. „Jako lijep grad i pozitivno sam iznenađen ljepotom i grada i same Galerije Kristijan Kreković", kaže Bartulović i dodaje da su izložena djela nastala u nekoliko proteklih godina.
Slike su inspirirane svijetom Mediterana sa kojega je umjetnik ponikao i taj svijet stalno propituje i istražuje, i upravo mu je on nepresušni izvor inspiracije. „Stvarno uzdignuto do imaginarnog, činjenično do znaka, konstante su slikarskog izraza Branimira Bartulovića. U prizorima inspiriranima Dalmacijom, onom uz more i onom u kamenu, Bartulović na fondu pretežno sivih vrijednosti gradi uprizorenje sa svega nekoliko elemenata, dostatnih da i svojom plošnošću sugeriraju slikovitost kraja i snagu života. S ljepotom kao vodiljom razumijevanja, Bartulovićeva slikarska disciplina ne nameće se pulsiranju vitaliteta površine i doživljaja koji uvjerljivošću prate autentičnost umjetničkog čina", napisao je između ostalog u katalogu za ovu izložbu uvaženi Stanko Špoljarić. Kazano malo jednostavnijim rječnikom poanta djelovanja ovoga akademskog slikara mogla bi se svesti na nekoliko riječi, a to je da se njegov umjetnički opus svodi na jednostavnost, na znak, na redukciju, i ako se malo bolje zagledamo u neko od umjetnikovih djela, onda upravo možemo vidjeti tu jednostavnost koja je bliska nama „običnim" ljudima. Do sada je Bartulović sudjelovao u radu mnogih domaćih i međunarodnih kolonija. Prošle godine izlagao je u Zagrebu, kao i u Franjevačkoj galeriji na Širokome Brijegu, a u petome mjesecu djela koja su izložena u Tuzli biti će prezrentirana u Omišu. Umjetnici čitav život grade jednu sliku, stvaraju neki svoj svijet, a kako i sam kaže Bartulović je zaokupljen pejzažom Mediterana koji ga je okruživao, a umijeće opstanka na kamenu i život u siromaštvu neprestani su mu izvor inspiracije. Slikarstvo nije jedina ljubav ovog nadarenog umjetnika a o tome svjedoči i podatak da je Bartulović objavio i tri zbirke pjesama. Godine 2005. u Zagrebu je objavljena Monografija Bartulovićevih zaokruženih ciklusa, autora Stanka Špoljarića. Neprestano učenje, upornost i usavršavanje vodilja je ovog umjetnika koji svoja znanja i iskustva prenosi i na studente Akademije likovnih umjetnosti na Širokome Brijegu gdje radi kao docent.
Izložbu je otvorio Ćazim Sarajlić, direktor Međunarodne galerije portreta u Tuzli. „Izložba gospodina Bartulovića svakako je kulturni događaj za naš grad a Franjevački samostan „Svetih Petra i Pavla" u Tuzli i Hrvatsko kulturno društvo „Napredak" u proteklih nekoliko godina obraduju nas organiziranjem izložbi eminentnih umjetnika hrvatskog kulturnog korpusa, ali koji mnogo znače za kulturu Bosne i Hercegovine i uopće ovih prostora", kazao je Sarajlić. Osvrćući se na već prelijepo napisane retke u katalogu za izložbu gdje je u kratkim crtama opisan način izražavanja ovog umjetnika i Sarajlić se osvrnuo na činjenicu da upravo minimalistički pristup i jednostavni elementi čine Bartulovića originalnom likovnom pojavom na ovom našem nemirnom podneblju. Kao i niz drugih događaja koje su do sada upriličili Hrvatsko kulturno društvo „Napredak" Glavna podružnica Tuzla i Franjevački samostan u Tuzli i ova izložba svjedoči o ispravnom putu obogaćivanja kulturnog života u našem gradu. Činjenica da je izložbi prisustvovao značajan broj posjetilaca unatoč i mnogim drugim kulturnim dešavanjima tih dana u gradu, dokaz su da je rad Napretka i Franjevačkog samostana prepoznat i da ima svoje stalnu publiku. Prisustvo zanimljivih ličnosti iz političkog i javnog miljea županije još je jedan od pokazatelja dobre organizacije ovakvih i sličnih događanja i na neki način vid podrške vlasti u razvoju kulturnog života grada.
A da se ne bi previše odmakli od umjetnikove namjere da svoje misli i osjećanja podijeli sa svima nama, na samom kraju vratit ćemo se upravo njemu jer i kako i sam naziv izložbe kaže „Na mojim obalama", ova neobična djela su nešto osobno, nešto iz duše, nešto što je trenutak inspiracije. Svi oni koji su 20. ožujka izdvojili malo svog dragocjenog vremena sigurna sam da se nisu pokajali i da su uživali u neobičnim iskazima ovog slikara. Umjetnost i jeste onaj neobičan prozor kroz koji promatramo stvari koje nas okružuju, ali na jedan drugačiji način od onoga koji nam se svakodnevno nudi.
