LIKOVNA KOLONIJA BREŠKE 2008. SUSRET OSJEĆAJNOSTI U LJEPOTI BREŽAČKOG KRAJOLIKA
Desetak godina već, Hrvatsko kulturno društvo Napredak Tuzla daje sve značajniji doprinos vitaliziranju tuzlanske kulturne scene i, posebno, segmentu likovnog života. Riječ je o doista ozbiljnom i prilježnom organiziranju međunarodne likovne kolonije Breške, a tokom posljednje tri godine i seriozno osmišljenom programu i kontinuiranom izlagačkom radu Umjetničke galerije Kristian Kreković u Franjevačkom samostanu Svetih Petra i Pavla u Tuzli. Ako pomenutom pribrojimo redovno izlaženje i brižljivo uređivanje glasila revijalnog tipa Hrvatski glasnik i časopisa za prirodoznanstvena i književnojezčna pitanja Gradovrh, te različite nivoe muzičke djelatnosti, možemo sagledati i svu ozbiljnost odnosa prema mogućnostima duhovnog, kulturnoumjetničkog, znanstvenog i medijskog prisustva i aktiviteta Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH i prostoru Tuzlanskog kantona.
U širem smislu, svakako, riječ je i o tome, da su ljudi organizirani u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak Soli - Tuzla, Matica Hrvatska Ogranak Tuzla, Hrvatski Dom Tuzla, Frama - Franjevačka mladež, Tamburaški orkestar, etc., vispreno identificirali mogućnosti i prostor ostvarivanja osobnog duhovnog i kulturnog identiteta na otvorenoj bosanskohercegovačkoj kulturnoj matrici i snažno krenuli u akciju.
Tragove i rezultate tog pregnuća prepoznajemo kao snažne, zdrave, estetski značajne dokaze o egzistiranju u nivou simboličke kulture i konkretnog angažiranja ne samo unutar hrvatskog nacionalnog bića, već i u djelatnoj koegzistenciji i prožimanju sa drugim narodima i njihovim kulturama. I inače, kao minimum korektnog uvida, dužni smo uočiti transparentnost i otvorenost kulturnog aktiviteta hrvatskog predznaka, kao poziv na otvoreno komuniciranje i interakcijsko susretanje, a radi usvajanja dobroga i boljeg, makar i drugačijeg. Ustvari, to je i osnovna odlika otvorenosti hrvatskoga kulturnog bića čiji je bitan konstituens iskustvo uvijek agilnog franjevačkog reda od vremena Bosne Srebrene, ili - duže od 700 godina.
* * *
Uz odranije poznate učesnike u Međunarodnoj likovnoj koloniji Breške uvijek se pojave i novi umjetnici, pa vidimo kako u njihovoj optici funkcioniraju nama dobro poznati brežački motivi i kako poznate zadatke savlađuju novim, njima bliskim sredstvima sredstvima vizualizacije.
* * *
Mladen Ivešić, drag i dobro poznat gost Međunarodne likovne kolonije Breške ove godine u fundusu kolonije ostavlja tri slike: Bistarac - u kojoj svojim već oprobanim sredstvima brižljivog spajanja neba i zemlje uspostavlja nepomirljivu granicu između svjetlosti i tmine, dovršavajući svoju kompoziciju brižljivo postavljenim osvijetljenim vertikalama u prostoru. Istu mogućnost Ivešić produbljuje na slici Pogled na Bukaluše na kojoj još jedanput oblikuje stvarnost prizora na tipično ivešićevski način u opciji nestajanja u nastajanju plavog i ljubičastog identificirajući granično mjesto vidljivosti i prepoznavanja u dubini krajolika.
Najimpresivnija Ivešićeva slika donosi sakralni motiv Polaganje Krista u grob. To je majstorski i s visokim rafinmanom realizirano prinošenje plave svjetlosti Kristovog tijela zemlji, dok bijele brade i bljedilo lica polagača tijela nazoče u figuralno oblikovanoj nisci, dok blijedo žuta aureola Kristove glave grije cijeli prizor smislom Njegove Žrtve za sve ljude.
* * *
Marijana Pažin Ivešić, također, poetički i estetski zrelo, na za nju već prepoznatljiv način, slika Breške i iznosi na platno visokoestetiziran i kompoziciono savršen pejzaž nedvosmisleno razgraničavajući površine i dubinske planove u svojoj slici, jasnim oblicima, nedvosmislenim koloritom, organizacijom figuralnih elemenata do savršene kolorističke grafije krajolika. Posebno visok nivo estetizacije dolazi do izražaja na njezinoj slici Jezero Bistarac, gdje boja na čudesno snažan način progovara visokim vrijednostima dominante same slike, kao nedvosmislenim kompoziciono-estetskim zahvatom, akcentom i ciljem, stvarnim smislom slikarskog poduhvata.
* * *
Rudolf Sedlar prilaže ulje Isus pod mukama. Izraz Krisovoga lica sugerira da je Isus već sasvim i sam u sebi, u svome Stvoritelju, sasvim predat trpnji za sve ljude i njihovo Dobro. Tamna pozadina slike, sklopljene oči, glogov vijenac vidljiv tek na čelu, prekrižene i stigmatizirane Isusove ruke sugeriraju dolazak u taj čas. Isus pod mukama je suvremeni likovni izraz Kristove pasije, ali u mnogo čemu, koloristički i tehnikom slikanja naslonjen na dugo slikarsko iskustvo koje je razvijano tematiziranjem Kristove žrtve.
Rudolf Sedlar prilaže i crtački i koloristički suvremeno, majstorski koncipiranu sliku Panonska konoba sa savršeno realziranom perspektivom, u dijelu šora, ispod širokog i dubokog nebeskog plavetnila panonske ravnice na kojem se odražava toplota doma i krova, života na zemlji.
Rudolf Sedlar koketira s op-artom, površinu Prozora dijeli se na tijelo i prozirnost čaše na vitkoj nožici, ali i na poluloptu izranjanjućeg sunca koje donosi svjetlost u prozor, tek, linije se oporo i bodljikavo produžavaju u križ koji pravilno dijeli prostor kao usud svemu.
Tu je i smeđim akrilom, donijet šeretski izgled osmjehnutog lica - portret sjajnog čovjeka Juraja Novosela.
* * *
Josipa Križanović, prilaže tri slike. Duboko je dojmljiva slika nominirana kao Advent. Topla je aureola iznad krova prizemnih kuća u sijegu i odražava se u nebu. Došašće Božića je izvjesno, mir je dubok, čekanje je uživanje u istini o stvarnosti Isusove žrtve koja od ovozemaljskih grijeha iskupljuje obične ljude. Toplota boje iznad krovova je kao ljubav prema Bogu i iskrena ljudska molitva. Veoma su lijepe i poetički zrele Josipine slike Jesen i Subotica - ulja na platnu, pune toplote i ljudskog prisustva na doista primjereno likovan način.
* * *
Ivona Naletilić u fundus Međunarodne likovne kolonije Breške odlaže tri slike rađene akrilikom. Ivona vrlo suvremeno i, superiorno koncipira svoje slike kao kompozicije raznobojnih površina, zelene, zlatne, plavičaste i crvene plohe - njiva, šuma, krovova, livada u nedvosmislenim geometrijskim formama. Taj odnos u primjeru Ivone Naletilić pokazuje se nesicrpnim u najrazličitijim opcijama i mogućnostima, čak i Breške gledane kroz vitraj crkve u Breškama kao zamagljena grafika koju prepoznajemo kao osobnu unutrašnjost.
* * *
Vinko Lamešić prilaže dvije slike od kojih je jedna, barem uvjetno, suvremeno koncipiran triptih, a druga nirvane. I jedna i druga nose tragove Lamešićevog umjetničkog iskustva sa zlokobnim problemima i poteškoćama fenomena tuzlanskog tonjenja. Izlomljene linije i elementarne boje koje sugeriraju tektonsku snagu i neizvjesnost budućnosti, umjetnikovu zebnju zbog prijetnje iz dubine zemlje.
* * *
Trpimir Grgić vrlo pronicljivo donosi portret dragog, nedavno preminulog čovjeka Juraja Novosela, čovjeka koji je godinama bio duša Međunarodne likovne kolonije Breške, čovjeka uvijek u pokretu, u poslu i dobroti bivanja, ali i vrlo skoncentrirnog i pronicljivog pogleda iza stakla naočara s dioptrijom, pogleda kojemu ništa ne može promaknuti. To je dobar portret dragog Jureka kojega znamo i volimo, kojega svi pamtimo samo po najboljem.
Grgić vješto donosi i sliku izlomljene konfiguracije brežačkog krajolika kao No name, a koja funkcionira kao apstraktan estetski skup elemeneta koje krajolik nudi svakom slikaru. Grgić na slici Breške uspješno iskušava i pitomiju opciju gradnje konkretnog likovnog prizora. Na sličan način, Grgić se odnosi i prema motivu Sojenice - čiju bit svodi na karakterističan kolorit, vertikale i njihove produžetke u nebesko plavetnilo.
* * *
Erdoš Janoš In principo erat Verbum... iscrtava crnim linijama na šesnast kvadrata, vertikalna i horizontalna čitanja u sredini slike upisanog teksta. Slijedeći neku vrstu osobno izgrađenog slikarskog minimalizma, Erdoš Janoš u interesantnoj i efektnoj projekciji donosi stabala i njihove sjene u jesenjoj svjetlosti koja se probija u šumu, tako da se dobija snažan i čist lirski dojam trenutka gašenja ljetnog žara i plamena.
* * *
Vilim Parić donosi akt u akriliku kao Breške '08 koji se stapa s konfiguracijom krajolika i njegovoga kolorita, a potom i Drvored u jedinstvenom poretku otkrivenog sklada ukupnog doživljaja povijenih stabala ispred kojeg se našao kao slikar. Plave sjene stabala u redu izložene su vjetru i stabla su povijena toplije koloriranim stranama prema osunčanom krajoliku.
Parić inspiraciju pronalazi u otkrivanju sklada kojim priroda funkcionira, donoseći na svojim slikama i dio te vrijednosti, dio te stvarnosti koju prepoznajemo i kao osobni doživljaj.
* * *
Aleksandar Marković prilaže dvije slike Bosna i Bosna II, bez sumnje, prepoznajući i uzimajući iz brežačkog krajolika sve ono što za njega konfiguracijski - reljefom i koloristički Bosna jeste u asocijativnoj i sugestivnoj dubini izlomljenih ploha različitog kolorita. Neuporedivo, umjetnički je snažna slika Tuzla, ostvarena u vrlo interesantnoj projekciji vertikalnih i kosih linija, zidova, kupla i krovova, te neponovljivoj svjetlosti podneva na tuzlanskom Sonom trgu.
* * *
Hadžiefendić Mirsad prilaže sliku Korzo, prepoznatljivi dio urbanog pejzaža Tuzle, slikarski moćno, snažnim potezima i pogođenim elementima koji taj pejzaž tvore karakterističnom gradnjom i svjetlošću, do likova koje registrira u odlasku ulicom.
* * *
Mikloš Fejoš, ostavlja slike Transparencije I i II. Riječ je o brižljivom radu u teksturi slike, smeđom ili zelenom, tako da se figuralno, u ovom primjeru čaše - gubi - nestaje - nastaje u teksturi kao osnovnom nivou do zvučnih vrijednosti, zvoncanja stakla ili čak sugestivnog izgleda zvona.
* * *
Anita Dilber, ima dvije slike: Breške - iluzija i Breške - sjećanje. Riječ je o apstraktnim rješenjima iznijetim iz osobne unutrašnjosti na platno, s grozdovima ljudskih figura, ruku, lica i likova, pomalo karikaturalne naravi, groteskne prirode.
* * *
Drago Marelja prilaže sliku ulje na staklu, Jarac na livadi. Drago Marelja, drugačiji je nego što ga znamo i pamtimo kao vrsnog učenika Ivana Lackovića Croate.
Koliko vidimo, Drago Marelja napušta karakteristričan, decidan crtež i obraća se izražavanju i neposrednom oblikovanju bojom, što izgleda dobro.
* * *
Toth Istvan prilaže sliku Small plan. Riječ je o minimalističkom zahvatu i uvidu u krajolik koji se doima apstraktnim.
* * *
Primjetno, iz godine u godinu, Međunarodna likovna kolonija Breške privlači sve značajniju pažnju umjetnika, ima sve bolje rezultate i sve veći rejting, kao izuzetno brižljivo organizirana i vođena kulturna i umjetnička akcija koja uživa visok ugled u Tuzli i kod učesnika u regionu.
Osim svega, u prilog kvaliteti Međunarodne likovne kolonije Breške, najbolje govore likovna ostvarenja - odloženi radovi u fundusu Kolonije.
A. K.