| Index članka |
|---|
| Povijest |
| Rad Napretka poslije prvog svjetskog rata |
| Djelatnost Napretka tijekom rata do ukinuća |
Sve do početaka Drugog svjetskog rata HKD Napredak u Tuzli zadržao je svoje ustaljene aktivnosti. Početak rata kao predsjednik podružnice u Tuzli dočekao je Aleksandar Precca, koji tu dužnost obnaša do 1942. godine, kada na njegovo mjesto dolazi dr. Ivo Baljić, odvjetnik. Već 1944. godine opet dolazi do smjene predsjednika: na čelo HKD-a Napredak u Tuzli dolazi odvjetnik Zvonimir Lukendić. 1945. na mjesto predsjednika dolazi Marko Vilić, rudarski inženjer, a dopredsjednik je bio Rudo Kreitmayer, zamjenik ravnatelja Prve hrvatske štedionice. U isto vrijeme predsjednik podružnice u Kreki neposredno prije i tijekom cijelog rata bio je August Jeršinović. Tek 1945. godine na mjesto predsjednika dolazi Ivan Grgić, rudarski činovnik.
Paralelno s tamburaškim orkestrom formira se i ženski pjevački zbor. Tu je zadaću na sebe preuzeo prof. Čestimir Dušek. Zbor je utemeljen 1. veljače 1993. i činile su ga djevojke od 13 do 18 godina. Na samome početku zbor je brojao više od 60 djevojaka, a tijekom godina čak i do 80 članica. Zahvaljujući naporima kako prof. Dušeka tako i djevojaka, zbor je izrastao u jedan od najboljih pjevačkih zborova u BiH. Od osnivanja zbor je imao više od stotinjak nastupa, a članicama zbora svakako će u sjećanju ostati turneja po Hrvatskoj 1995. i po Norveškoj 1999.
Tuzlanski Napredak se 2000. Likovnom kolonijom Breške uključuje u aktivnu međuregionalnu suradnju Tuzle, Osijeka i Pečuha. Kolonijom započinje kulturna manifestacija Tuzlansko ljeto, a treba istaći i značenje kolonije u njegovanju umjetničkoga druženja u koje se uključuju i druga područja u Bosni i Hercegovini.
Od svih izvangradskih tuzlanskih župa, Breške za takvu nakanu imaju najljepši ambijent i najdulju prosvjetiteljsku tradiciju. U njima je na svojevrstan način ova manifestacija počela već u pretprošlome stoljeću. To se osobito odnosi na župnu crkvu Marijina uznesenja i osnovnu školu.
Sve dosadašnje kolonije organizirane su pod pokroviteljstvom Vlade TK-a, Općine Tuzla i Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Tuzli. Ovo svojevrsno umjetničko hodočašće na Breškama, do sada su pohodili umjetnici iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Madžarske te Bosne i Hercegovine. U proteklih godinama ostalo je u fundusu kolonije više od 300 umjetničkih djela. Ponovno se nameće problem prostora, ovaj put za smještaj umjetnina. I ovoga puta, kao i 1990. godine, u pomoć priskače franjevački samostan. Uz pomoć i razumijevanje novog gvardijana fra Zdravka Anđića Napredak i samostan kreću u realiziranje vrlo zahtjevnog projekta.
Riječ je o restauriranju Franjevačke galerije Kristijan Kreković, u kojoj bi svoje mjesto trebalo da nađu umjetnine nastale na Breškama. Projekt je realiziran, i današnja galerija je na ponos kako Napretku tako i Franjevačkom samostanu.
Stipendiranje đaka, studenta i namještanje naučnika (šegrta) na zanate i u trgovinu bila je svrha utemeljenja Napretka i primarna oblast bogatog Napretkova djelovanja. Nobelovci Ivo Andrić i Vladimir Prelog, pjesnik Nikola Šop i slikar Gabrijel Jurkić samo su neka od najsvjetlijih imena među Naprekovim stipendistima. Napredak je pomogao školovanje oko 6.000 studenata i učenika. Mi u Tuzli ponosni smo na svoje stipendiste, tuzlanske velikane: Ismeta Mujezinovića, Franju Ledera i Kristijana Krekovića.
Od obnove rada, dakle u proteklih petnaest godina, tuzlanska podružnica dodijelila je 52 studentske stipendije i potpore: dvije za izradu doktorskih disertacija, jednu za obranu magistarske radnje, dvije za polaznike poslijediplomskog studija te više potpora za učenike srednjih škola.
U svom djelovanju HKD Napredak u Tuzli imao je nekoliko faza. Sve one su ovisile o društveno-političkoj situaciji jer se Napretkova djelatnost odvajala kroz nekoliko društveno političkih sustava koji su na razne načine gledale na rad Napretka u Tuzli. Bez iznimke svi podaci koji govore o Napretkovim strateškim ciljevima i bez obzira na koje se vrijeme odnose odišu jedinstvenom željom, da se granicama vlastitih mogućnosti na razne načine pomogne onima o kojima je ovisila budućnost svih nadolazećih hrvatskih naraštaja, đaka, viskoškolaca, trgovaca itd. Također, jedna od zadaća Napretka bila da promiče hrvatstvo, naročito kulturne interese Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ti primjeri isticanja hrvatstva ublaživani su ne tako čestim, ali ipak primjetnim pomaganjem nadarenih pojedinaca i iz drugih nacionalnih sredina (npr. muslimana-Bošnjaka). U svom radu HKD Napredak u Tuzli u tom burnom vremenu uvijek se uspješno distancirao od politike, što pomalo začuđuje ako se zna kako se u to doba na ovim prostorima bilo vrlo teško oduprijeti takvim izazovima.
Neke od djelatnosti HKD-a Napredak u Tuzli imale su i socijalnu notu, što je podrazumijevalo brigu o materijalno ugroženima ili nedovoljno situiranima, a takvih je u Tuzli bilo mnogo. Ono što je možda bilo specifično u radu Napretka u Tuzli, a razlikovalo se u odnosu na ostale podružnice, jest to da je Napretkova ideja uhvatila korijena i među radništvom, što je dotad bilo veoma rijetko, a to pokazuje osnivanje podružnice Kreka koju su činili većinom radnici. Kroz čitavo vrijeme svog postojanja pa sve do danas, ipak se provlačila jedna misao da Tuzlanski Napredak prolazeći kroz sva iskušenja koja su pred njega postavljala kako različiti društveno politički ili povijesni procesi tako i pojedini ljudi uvijek smogao hrabrosti da kroz sva ta iskušenja uvijek izađe i jači i veći.