HKD Napredak, Tuzla

Još krajem 19.stoljeća među bosanskohercegovačkim Hrvatima počinju se javljati društva čiji je cilj bio ispočetka više zabavnog, poučnog i svečanog karaktera nego pravih kulturno-prosvjetnih organizacija. Ispočetka su to bila u prvom redu pjevačka društva: Trebeviću Sarajevu osnovano 1893., slavuj u Trebinju, Zvijezda u Varešu (1894), Dinara u Livnu 1896. pa je takvo pjevačko društvo osnovano i u Tuzli pod nazivom «Majevica» 1895. godine.Međutim, kako je sazrijevala misao da je pomladak temeljna supstanca svakog društva, tako se gradila i svijest hrvatskog naroda u nesklonim vremenima i na prostorima gdje je trebalo živjeti i raditi i opstati u nerazvijenosti, te se boriti sa različitim divergentnim procesima i tendencijama veliku pozornost treba dat mladima, a u formiranju tog pomladak veliku i nezaobilaznu ulogu je imao Napredak.

Želja za formiranjem društava koje bi pomagalo đake Hrvate, namještalo djecu na zanate pojavilo se u razdoblju od 1896. do 1897 godine. (krajem 19 stoljeća). U to vrijeme u Mostaru je djelovao sastajalište za đake na kojemu su bolji učenici podučavali slabije. Bili su to prvi pokušaji organiziranog rada koji će ubrzo dovesti do rađanja ideje o osnutku posebnog društva za pomaganje učenika.

U isto vrijeme Benjamin Kallay ministar Zajedničkog ministarstva financija u Beču odlučio je da 1899 godine osnuje konvikt u Beču za studente iz Bosne i Hercegovine taj konvikt se zvao Institut za bosansko-hercegovačke visokoškolce. U njemu su pitomci imali primjeren smještaj, ishranu ali nisu za razliku od onih čiji su fakulteti bili izvan Beča dobivali stipendiju. Glavni zadatak tog instituta su bili da dobrim rukovođenjem, poukom i nadzorom odgojno utiče na mlade ljude u socijalnom i društvenom pogledu.

Takav tretman visokoškolaca sadržavao je u sebi ne samo elemente materijalne pomoći nego je austrougarska vlast stvarala se bi mogućnost da kontrolira buduće akademski obrazovane pripadnike raznih vjera i nacija, koje bi mogla koristiti kao lojalne službenike, pa i da na taj način bude u prigodi da ih politički usmjerava.. Na to ukazuju i uvjeti života koji su u Institutu bili veoma teški, posebice u smislu izoliranja pitomaca od bilo kakvog političkog aranžmana u samoj Bosni i Hercegovini. Reakcija većeg dijela studenata bila je odbijanje takvih uvjeta života i studija. Ubrzo su mnogi studenti ostajali bez stipendije, a s time i bez sredstava za daljnje studiranje.

Zbog svih tih razloga ubrzo je među Mostarskim Hrvatima potakla ideja o osnivanju društva čiji bi rad obuhvaćao cijelu Bosnu i Hercegovinu i koje bi materijalno potpomagalo hrvatske đake i studente iz Bosne i Hercegovine.Zemljaka vlada je u prosincu 1901. godine obaviještena od okružnog predstojnika Pintera da mu je franjevački provincijal fra Augustin Zubac priopćio vijest kako izvjesni katolici Mostara žele osnovati društvo za pomoć đacima i studentima. Napori Mostarskih Hrvata ubrzo su urodili plodom te je 28. lipnja 1902. godine odobreno utemeljenje društva. Nedugo nakon toga 5. srpnja 1902. godine vlada je potvrdila statut društva Nakon dužih i mukotrpnih priprema 14. rujna 1902. godine u Mostaru je utemeljeno Hrvatsko potporno društvo za potrebne đaka srednjih i visokih škola Bosne i Hercegovine. Riječ potrebne u nazivu društva često je mijenjana s riječju potrebe. Međutim posrijedi je onovremeni izričaj koji je trebao značiti da se radi o društvu za potrebne đake, tj. za kojima se osjećala potreba, odnosno kojima je potrebna pomoć. Uloga pojedinca u rađaju ideje bila je često presudna. Potvrđivalo se to i u slučaju mostarskog društva. Za njegovo utemeljenje uz prof. Lea Jamnickog, Martina Čulu, neizostavno je vezano ime profesora bogoslovije fra Radoslava Glavaša, koji je bio izabran i za prvog predsjednika.

Provedene aktivnosti tijekom 1902. godine i regulirani status pogodovali su da je Društvo napredovalo ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u svim drugim hrvatskim krajevima.Aktivnost samog Društva je ispočetka bila prisutna u većim gradovima u Bosni i Hercegovini. Tako je primjerice u Tuzli 3. svibnja 1903. bila potvrđena prva podružnica Mostarskog društva. Jedan od utemeljitelja i jedan od osnivatelja Mostarskog društva bio je i Kosta Urumović profesor gimnazije u Tuzli, koji će ubrzo postati i prvi predsjednik Tuzlanske podružnice Napretka.Nedugo nakon Mostarskog hrvatskog potpornog društva u Sarajevu je početkom studenog 1902. godine grupa entuzijasta poduzela akciju za utemeljenje još jednog hrvatskog potpornog društva. Dok je dan utemeljenja mostarskog društva neosporan 14. rujan 1902. dan utemeljenja sarajevskog društva je otvoreno i kao datum uzima se razdoblje od 9. do 12.studenog 1902. godine. Naime 9.studenog 1902. dr. Tugomir Alaupović je pokrenuo misao o osnutku društva za namještanje djece u zanate i trgovinu. Istog dana dr. Alaupović je zajedno s Đurom Vrinjaninom i Dušanom Plavšićem sastavio pravila. 11. rujna je sazvana Glavna skupština, a 12. rujna pravila su se predala vladinom povjereniku.

Pune dvije godine 6. studenog 1904.godine), je trebalo pa da vlast prihvati pravila «Hrvatskog društva za namještanje djece na zanate i trgovinu. Činom odobrenja pravila sarajevskog društva zaokružena je procedura utemeljenja oba hrvatska potporna društva koja su imala zajednički cilj, ali su se razlikovala u nekim detaljima. (Mostarsko je podupiralo samo đake a sarajevsko i naučnike).Dugo su trajale dileme oko godine i datuma od kojih treba računati postanak i postojanje NapretkaGlavna i konstiturajuća skupština Napretka održana je 10. rujna 1904. godine u prostorijama «Trebevića», a za prvog predsjednika izabrana je Anto Palandžć, a za dopredsjednika dr. Tugomir Alaupović. Izabrani odbor koji su činili najugledniji Hrvati Sarajeva shvatilo je da društvo treba protegnutu na cijelu Bosnu Hercegovinu, a da odbor u Sarajevu bude centrala pod imenom «Središnja uprava» dok je trebalo po svim varošicama osnovat podružnice i povjerenstva. Već 1. listopada tiska društva 2000 društvenih pravila i razašilja ih po svoj Bosni i Hercegovini. Tim se čini prvi apel za organiziranje podružnica i povjerenstava, a već 11. prosinca iste godine tiska posebne reklame pozivajući roditelje da šalju djecu na zanate i trgovinu.

Uslijed fuzioniranja sarajevskog i mostarskog potpornog društva, i tuzlanska podružnica mostarskog društva uzima novi naziv Napredak, a sva imovina prethodnog društva prelazi na Napredak. Datum početka rada HKD-a Napretka u Tuzli je 19. 11. 1905, a prvi predsjednik bio je spomenuti prof. Kosta Urumović. Međutim, imamo veoma malo podataka o prvim godinama djelovanja Napretka. Tek od 1907. godine imamo preciznije podatke o upravnim odborima i predsjednicima podružnice Napretka u Tuzli. Naime, te godine počinje s tiskanjem Napretkov godišnji kalendar koji sustavno daje podatke o djelovanju podružnica, posebice upravnih tijela. Te godine predsjednik podružnice Napretka u Tuzla bio je Đuro Topolnik (Gjuro Topolnik), a dopredsjednik dr. Ivo Pilar.Od svog osnutka do početka Prvog svjetskog rata Napredak je u Tuzli razvio živu djelatnost. Intenzivan je rad i kod tuzlanskih Hrvata probudio volju za radom na prosvjetnom polju odgajanjem učeničke i naučničke mladeži. Rastao je broj kako članova tako i akcija za skupljanje priloga, došlo je do veće efikasnosti rada članova uprave te uvećanja fondova materijalnih sredstava potrebitih za stipendiranje učenika. Radi skupljanja financijskih sredstava za stipendiranje nadarenih učenika Napredak je od samog početaka organizirao i zabave. Prva zabava je organizirana već 1906. godine i prilično je uspjela jer je značajan prihod uporabljen za stipendiranje đaka.
Do određenog zastoja u radu Napretka u Tuzli došlo je tijekom Prvog svjetskog rata. Na početku rata 1915. godine predsjednik je bio Antun Kobačić, a dopredsjednik Đuro Topolnik. Međutim, uslijed ratnih djelovanja rad podružnice Napretka Tuzla skoro je zamro pa su se po gradu proširile vijesti »da će se Napredak fuzionirati sa srpskim društvom Prosvjetom«. Da bi demantirali te vijesti, nekolicina Hrvata okupila se 9. ožujka 1919. i izabrala privremeni odbor.
Glavna skupština se nije mogla održati jer je zbog širenja zaraznih bolesti bilo zabranjeno svako okupljanje. U privremeni odbor su izabrani: fra Anđeo Anđelović, župnik, kao predsjednik i Ivan Migić, školski upravitelj, dopredsjednik.

Zanimljivo da je u Tuzli osnovana još jedna podružnica Napretka. Naime, potreba za okupljanjem radničke i činovničke klase u Tuzli iskazala se u tomu što je 26. kolovoza 1920. osnovana još jedna podružnica Napretka, i to u Kreki. Za prvog predsjednika te podružnice izabran je Anto Odić, a za tajnika Fran Kušec. Već pri osnutku ta podružnica je imala oko 60 članova i 4 utemeljitelja, od kojih je za osnutak najviše položio Ivan Groznik: 400 dinara. Zanimljivo je spomenuti i da je 26. rujna 1920. osnovana i Gospojinska (ženska) podružnica Napretka u Tuzli. Za prvu predsjednicu izabrana je Katarina Tadić, trgovkinja po zanimanju. Međutim, djelovanje ženske podružnice nije bilo dugotrajno jer uslijed preklapanja djelovanja nije bilo u mogućnosti da se iskažu pojedini ogranci, pa je na sjednici podružnice Napretka u Tuzli od 23. svibnja 1923. odlučeno da se ženska podružnica ujedini s muškom te da se na Glavnoj skupštini izabere samo jedan odbor, tako da bi tada društvo nosilo naziv »Podružnica hrvatskog kulturnog društva Napredak u Tuzli«. U svom djelovanju obje podružnice su često pravile zajedničke zabave, naročito nakon izgradnje Hrvatskog doma.